Korisnici
U našem kulturalnom kontekstu, položaj mnogih žena se uslijed rata i ratnih zbivanja umnogome, čak drastično promijenio. Od domaćica i majki koje su do tada bile zaštićene institucijom braka, one su postale udovicama, žrtvama genocida, stigmatiziranih silovanjem i drugim formama nasilja.
Suočile su se sa siromaštvom, neizvjesnošću i gubicima. Veliki broj ovih žena i djece pati od traumom uzrokovanih poremećaja i/ili ozbiljnih smetnji na emocionalnom planu, pogoršanih iskustvom života u egzilu i/ili povećanom stopom nasilja u porodici.
U cilju bolje motiviranosti za dugoročnu socijalizaciju i oporavak, te savladavanje vještina neophodnih za unapređenje kvaliteta života, Vive Žene je razvila kontinuitet brige i zaštite koji bi trebao stimulirati korisnike da pobude sopstvenu sigurnost i trezvenost sa ciljem nastavka normalnog načina života i nakon tretmana.
Struktura korisnika:
- Psihosocijalni tretman u Stacionaru:
Žene i djeca sa izraženim psihološkim problemima koji su posljedica traumatskog iskustva (ratna trauma ili nasilje u porodici)
-Psihosocijalni tretmna u Ambulantnom odjelu:
Pojedinci bez obzira na pol i godine starosti u stanju psihološke ili socijalne potrebe
Porodica sa poremećenim odnosima i vezama
Roditelji djece ovisnika
- Rad sa zajednicom:
Stanovnici izbjegličkih i povratničkih zajednica, u stanju psiho-socijalne potrebe
Porodice sa poremećenim odnosima i vezama
Socijalno izolirane grupe
Djeca uzrasta od 7 do 14 godina , pedagoški rad
Organizacija kao što je Vive Žene predstavlja novinu u bosanskoj situaciji, budući da je na prostorima bivše Jugoslavije sistem nevladinih organizaciji do početka rata bio nepoznanica, a nisu postojali ni slični (psiho) trauma centri nego samo zvanične ustanove za zaštitu mentalnog zdravlja.
Ovo je značilo da su kapaciteti za zaštitu mentalnog zdravlja u BiH bili nedovoljni i u znatnoj mjeri nepripremljeni da bi se uspješno nosili sa brojnim posljedicama ratnih stradanja. Razvojem, profesionalizmom i stručnošću, kako u vladinom tako i u nevladinom sektoru, jača suradnja između NVO koje se bave psihosocijalnim radom, te vladinih institucija i ustanova za socijalni rad, ustanova za zaštitu i unapređenje mentalnog zdravlja (npr. Psihijatrijska klinika), što je od velikog značaja i u korist velikog broja osoba koje pate od posljedica ratne torture.
Razvoj i novi načini pristupa mogu se brže i lakše ostvariti unutar i od strane NVO, dok je isplativost također veća.
